TRANDAFIR ŽURŽOVAN
LIČNOST KOJA JE OSTAVILA DUBOKI TRAG U FORMIRANJU MUZIČKE KULTURE RUMUNA U VOJVODINI
Radio-televizija Vojvodine je priredila svečanost povodom obeležavanja Svetskog dana muzike, u petak, 21. juna ove godine (2019) u 12 sati u Studiju M (Ignjata Pavlasa 3, Novi Sad).
Tom prilikom muzički urednik Vitomir Simurdić je otvorio svečanost i istakao važnosti ovog momenta vrednosti ovih muzičara za program Radio Novog Sada i uopšte, za muzičku umetnost u Vojvodini, a muzički urednik Jovan Jovanović obratio se, prisutnima, ne baš brojnoj publici, u glavnom članovi porodica i mi nekoliko muzičkih urednika u penziji, sa odabranim rečima o životu i delu svakome ponaosob. Na kraju, veoma interesantno i uzbudljivo, članovi porodica su otkrivali spomen ploče istaknutim muzičkim urednicima Radio Novog Sada – kompozitorima etnomuzikolozima, i dirigentima: Kiralju Erneu (1919-2007), Isidoru Hadnađevu (1909-1990), Trandafiru Žuržovanu (1924-2011) i Irineju Timko (1913 – 1986). Nakon toga, nastupio je Veliki narodni i Veliki tamburaški orkestar Radio Novog Sad sa delima ovih četiri vrlih muzičkih umetnika.
Zabavna, narodna i ozbiljna muzika, bez obzira na svoje različite estetske vrednosti, svaka na svoj način utiče na formiranje muzičke kulture jedne društvene sredine. Muzičko stvaralaštvo je imalo, a ima i danas, važnu umetničko-estetsku ulogu u razvoju opšte kulture u Vojvodini.
Trandafir Žuržovan (1924 -2011) iz Deliblata, umetnički stvaralac i čuvar rumunskog nacionalnog identiteta, ostavio je duboki trag u formiranju muzičke svesti Rumuna u Vojvodini. Bio je folklorista, etnomuzikolog i sakupljač muzičkog narodnog blaga, veoma važnog dokumenta za naučni pristup umetnosti, a ujedno zaslužan za visoke izvođačke domete vokalnih i instrumentalnih solista Rumuna sa ovih prostora.
Kao dugogodišnji muzički urednik Radio Novog Sada, kasnije i Televizije, radio je na popularizovanju izvornih narodnih pesama i narodnih melodija, koje je sam sakupljao, snimajući pevače, instrumentalne soliste i orkestre, isključivo iz Vojvodine, što je, dok je on bio muzički urednik i producent, postalo jedno nepisano pravilo.
Radio stanica, a kasnije i Televizija Novi Sad obraćali su se svojim slušaocima i gledaocima kao i danas, na jezicima svih nacionalnosti koji žive u Vojvodini. Muzički program obuhvatao je sve oblasti muzičkog života, a sačinjavao je i nerazlučivu celinu s govornim emisijama.
Trandafir Žuržovan je uređivao mnogo lepih i poučnih emisija, temeljno i brižno oblikovanih, od kojih izdvajamo: “Vreme za folklor”- “Moment folklorik”, “Folklorni zastoj”- ”Popas folklorik”, ”Novi snimci rumunske narodne muzike” u kojima je uglavnom koristio materijal sakupljen sa terena, za koji je potom pisao aranžman. Sledeći korak u procesu bio je odabir solista (vokalnih ili instrumentalnih), zatim rad s orkestrom, i na kraju snimanje celokupnog materijala.
Prvi članovi Orkestra Radio Novog Sada koje je Žuržovan doveo bili su četiri muzičara mađarske nacionalnosti i Rumuni čija imena nabrajamo: Josif Nika i Aleksandru Radu – violine, Pavel Radu – cimbalo, Aurel Toma – harmonika iz Vojvodine i Danijel Nikolić iz Timoka, – klarinet. Kasnije je iz Sarajeva doveo vrsnog Stevana Stančiča koji je na violini svirao dojne, najlepšim mogućim tonom i finim ornamentima, pa virtuoza na violini, aranžera i dirigenta Lučijana Štefana Petrovića, kontrabasistu, producenta i aranžera Petru Popu i gitaristu Nelua Žuržovana. Da bi se poboljšao zvuk i stil interpretacije članova orkestra, Žuržovan je predložio da muzičari sviraju s članovima narodnog orkestra „Lira“ i Vikentijem Petrovićem Bokalucem. Povremeno su gostovali i muzičari iz Rumunije: kompozitor Đorđe Vanku, violinista Nelu Stanu, cimbalista Josif Kokoš i drugi.
Na početku je Radio Novi Sad emitovao emisije „uživo“. Posle vesti uvek je sledio muzički program i u studiju je bio prisutan naštimovani orkestar i razni gosti: poznati violinista Vikentije Petrović Bokaluc kao solista na violini, a posle i s narodnim orkestrom „Lira“ iz Torka (Begejci), vokalni solisti Trajan Koraku, Sava Stojan, Eufrozina Obej, Todor Baloš Đika i drugi. U to vreme Žuržovan je sastavio i jednu grupu pevača pri RNS-u od studenata s Filološkog fakulteta, odeljenja za rumunski jezik kod profesora Radua Flore i od nekih članova rumunske redakcije RNS-a: Lukrecija Rajkić, Viorika Kuzman, Virđinija Popović, Valerija Petrišor, Anita Šaranović, Jon Laza i dr.
Tradicija horskog pevanja u naseljima gde žive Rumuni bila je, a i sada je, veoma razvijena u Vojvodini. Još u 19. veku sva veća mesta su imala svoja pevačka društva, vrsne horove. Horsko pevanje nastavljeno je i danas stvaralaštvom mnogobrojnih vokalnih ansambala, čiji program obuhvata horsku muziku domaćih i svetskih klasika. Tako je Trandafir Žuržovan za potrebe programa, u studiju Radio Novog Sada snimio nekoliko horova: nadaleko poznati Muški hor iz Torka, pod upravom Jona Lackua, kasnije Todora Petrovića, Flavija Polverežana i Đorđa Žurke, zatim Hor Učiteljske škole iz Vršca, s dirigentom Koriolanom Bugarijuom, Mešovita grupa iz Deliblata pod vođstvom samog Žuržovana, Muški hor iz Ečke, pod upravom sveštenika Josifa Jorgua i dr.
Narodni Orkestar RNS-a svirao je godinama srpsku, mađarsku, slovačku, rumunsku i rusinsku narodnu muziku (kasnije i drugih nacionalnosti) i pratio je pevače. Period cvetanja ovog sastava bio je u vreme kada je Lučijan Štefan Petrović postavljen za dirigenta. Bogat, raznovrsni koncertni program s lakoćom je bio savladan, virtuozno izveden i sniman za potrebe programa RNS-a.
Trandafir Žuržovan je objavio jednu veoma važnu i vrednu studiju za naše podneblje: Rumunski muzički folklor Ovče koji obuhvata pesme i narodne melodije iz bogate kulturno-folklorne tradicije ovog mesta. Po bogatstvu i specifičnosti muzičko-folklornih manifestacija, Ovča pruža veoma interesantan materijal drevne narodne lepote Rumuna ovog sela koji odražava tradicionalni život rumunskog stanovništva očuvan do današnjih dana.
Trandafir Žuržovan sakupio je preko 600 rumunskih narodnih pesama, igara i melodija iz Vojvodine, Timoka i Rumunije, a komponovao je i horska dela, kompozicije za glas i narodni orkestar i razne svite za narodni i duvački orkestar. Takođe, u svojim bogatim zapisima ima i kolekcije narodnih rumunskih pesama za pevačku grupu i orkestar, raznovrsne obrade i mnogobrojne melodije i narodne pesme, zatim kolekcije narodnih melodija za harmoniku… Napisao je različite studije o muzičkoj umetnosti Rumuna u Vojvodini, koje su bile predstavljene u zemlji i van njenih granica.
Ime Trandafira Žuržovana zaslužuje počasno mesto među najplodnijim kreatorima i poštovaocima narodnog melosa.