Ljudi s tri oka (60)– Velimir Meda-NOVOSADSKI PAPARACO

Novinar fotoreporter Velimir Meda pola veka je kamerom lovio zanimljive događaje i trenutke iz života poznatih ljudi da bi ih objavio na stranicama novina i udovoljio željama radoznalih čitalaca

Velimir Meda se uspešno ogledao u foto i kino stvaralaštvu

Kao prvorazredna senzacija objavljena je, svojevremeno, u novinama vest, sa fotografijama, da je pred matičarem u Novom Sadu sklopljen brak između poznatog novosadskog novinara fotoreportera i njegove izabranice. Venčanje je bilo po uobičajenom protokolu, kao i svako drugo, ali je ambijent bio nesvakidašnji: ceremonija je održana u prostoriji u kojoj je istovremeno priređena izložba fotografija svetskih majstora fotografija na temu-mladenci. Sevali su blicevi sa svih strana, zujale su kamere, a ispred njih je u glavnoj ulozi bio novosadski fotoreporter Velimir Meda , koji je u ovakvim i sličnim situacijama, decenijama pre ove svadbe, bio sa druge strane fotoaparata!

Spasilac

– Fotografiju sam zavoleo za vreme studija pa sam početkom šezdesetih godina prošlog veka uz izveštaj sa organizovanog letovanja u Petrovcu na moru poslao i nekoliko fotografija za novine. Tako je počela i moja saradnja s novinama. Prve fotografije su mi objavile „Večernje novosti“, a potom i mnogi drugi listovi,- rekao nam je Velimir Meda koga mnogi smatraju našim prvim fotografom, paparacom, jer je njegova kamera tragala i uspevala da registruje često i veoma intimne trenutke poznatih ličnosti. Najčešće se nalazio na plažama, na obali Dunava, gde je motiva za snimanje bilo u izobilju. Jednom prilikom je čak snimio i davljenje u reci, a potom je bio spasilac jer je uspešno i na vreme pritekao u pomoć devojci koja je bila u velikoj nevolji.

SREĆA – Lazar Kiselički, novosadski dimničar, osvojio je laskavu tituli „naj“ muškarca bivše Jugoslavije

Na novosadskom Štrandu je Meda godinama organizovao nagradno takmičenje, vajanje u pesku. To je pratio kamerom i zanimljivim fotografijama ispunjavao ilustrovane strane novina. Na duplericama su se pojavljivale mlade i lepe devojke u kupaćim kostimima takmičeći se za najlepši osmeh, a potom i za najlepšu devojku nekadašnje Jugoslavije. Jedna od prvih koja je ponela tu laskavu titulu, posredstvom Medine kamere, bila je Novosađanka Dušica Majstorović koja je ubrzo posle toga postala supruga legenede našeg fudbala Ilije Pantelića, golmana „Vojvodine“ i državne fudbalske reprezentacije.
Poznata je kontakt rubrika Velimira Mede „Reporter na ulici“ u kojoj je anketirao čitaoce i njihove odgovore ilustrovao fotografijama. Otkrivao je nova lica naše estrade pa je među prvima objavio fotografije zvezda poput Lepe Brene, Lole Novaković, Branke Veselinović, Miodraga Petrovića Čkalje, Mire Banjac, Tereze Kesovije, Bobe Stefanovića, Žarka Dančua, Daliborke Stošić, Silvane Armenulić, Gabi Novak , Đorđa Marjanovića, Nede Arnerić, Ismeta Krcića, Duška Radovića, Tineta i Radojke Živjković, Lepe Lukić, Arsena Dedića, Mikija Jevremovića, Radmile Karaklajić, Slavka Perovića, Olivere Marković, Dragana Stojnića, Milovana Ilića Minimaksa,…

TRENUTAK – Sistematski prateći izgradnju Mosta Slobode Velimir Meda je kamerom snimio završni čin spajanja dva kraka mosta na sredini Dunava

Most

Sa posebnim zadovoljstvom Velimir Meda je kamerom beležio promene u komunalnom životu grada. Ponosan je na svoju bogatu dokumantaciju o izgradnji Novog Sada:
– Snimio sam čitave delove grada kojih više nema.Ostali su samo na mojim fotografijama kao neponovljiv vremeplov. Bio sam veoma tužan kada sam snimao nekadašnju Jevrejsku ulicu srušenu u centru grada uoči izgradnje pozorišta i probijanja bulevara. Potreslo me je i bombardovanje naših lepih mostova. Zarekao sam se da ću snimati svaki korak na njihovoj ponovnoj izgradnji.
Velimir Meda je deo svog zaveta već ispunio jer je u saradnji sa akademikom Nikolom Hajdinom, projektantom mosta Sloboda, godinama pratio revitalizaciju tog mosta i u okviru njegovog vaskrsa priredio je veliku dokumentarnu izložbu fotografija, na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Da bi načinio što verodostojnije slike mosta snimao ga je iz svih mogućih uglova i po svim vremenskim prilikama. Ponekad, po velikoj hladnoći kad se i voda zamrzavala, prsti su se lepili za fotoaparat. Penjao se čak i na vrh visokih stubova da bi dočarao lepotu nesvakidašnje konstrukcije.
Fotografski opus Velimira Mede simboličan je informativan i vizuelan most koji na ubedljiv način spaja odlazeće generacije sa onima koje dolaze.

KAO PTICA- Sa vrha jednog od dva visoka stuba na mostu Meda je, između snažnih čeličnih užadi , ovekovečio pogled iz ptičje perspektive

M A G I S T A R  S  K A M E R O M

Velimir Meda je rođen u Rači Kragujevačkoj 13.septembra 1936. godine.Osnovnu školu je učio u Pančevu, a u Novom Sadu maturirao u gimnaziji, diplomirao matematiku i fiziku na Prirodno-matematičkom fakultetu, postao je inženjer informatike na Višoj ekonomskoj školi, a potom je magistrirao na menadžmentu. Radio je kao profesor u osnovnim školama „Petefi Šandor“ i „Žarko Zrenjanin“ kao i u Srednjoj trgovačko-ugostiteljskoj školi u Novom Sadu. Sa svojim učenicima je učestvovao na mnogobrojnim takmičenjima i sa članovima školskih foto-kino sekcija osvajao niz nagrada. Ispit za visokokvalifikovanog fotografa je položio u Subotici. Bio je profesionalni novinar u beogradskim „Večernjim novostima“ a sarađivao je i sa drugim redakcijama. Još kao student počeo je da se bavi fotografijom i da organizuje „Brucošijadu“. Imao je više samostalnih izložbi fotografija, a za svoj novinarsko fotoreporterski rad je nagrađen poveljama „Kapetan Miša Nastasijević“ i „Interfera ’99“ u Somboru za novinarsku reportažu.

piše:Borivoj Mirosavljević

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *