ZLATNO OKO- retrospektivna izložba nagrađenih fotografija 1961-1993
VASKRS „ZLATNOG OKA“
Sa đubrišta spasen je od uništenja tek deo neprocenjivog svetskog fotografskog blaga!
Kad zagrme topovi i zamirušu barut i krv, prestaje civilizacijska briga o kulturnom nasleđu i počinje bal ratnih vampira i profitera, onih kojima u lukavom, samoživom prisvajaju vrednosti stvorenih prethodnim radom ništa nije vredno ni sveto, ali i onih bolesnika koji piruju bez profita, samo zato da bi „crkla komšijska krava“!
Tako je i proslavljeni Branko Bajić, advokat, književnik, borac za ljudska prava i slobodu, ubijen dok je štampao slobodarsko glasilo „Slobodnu Vojvodinu“ u okupiranom Novom Sadu. Posle Drugog svetskog rata njegovo je ime poneo Novosadski foto i kino klub, utemeljen još davne 1901, kao jedan od najstarijih u ovom delu Evrope.
Branko Bajić je pripadao generaciji fotoamatera koji su, 1937, osvojili do sada neprevaziđeno priznanje u našoj zemlji – Gran pri na Svetskoj izložbi u Parizu, za kolekciju izvanrednih fotografija. Noseći s ponosom njegovo ime članovi posleratne generacije činili su elitu nekadašnjeg jugoslovenskog foto i kino amaterskog pokreta, osnivača uglednog FIAP-a – Međunarodne organizacije za umetničku fotografiju. Dostojno su širom sveta predstavljali svoju zemlju i grad Novi Sad, koji je, 1961,na njihovim postignućima i slavi iznedrio prestižnu nagradu za najbolja domaća i svetska fotografska ostvarenja- ZLATNO OKO.
Izložba je više od tri decenije održavana 23. oktobra, na Dan oslobođenja Novog Sada, da bi 1973, pod pokroviteljstvom FIAP-a i Josipa Broza Tita, predsednika Republike Jugoslavije, prerasla u svetsko bienale. Samo dokazani kao najbolji svetski majstori fotografije uspeli su da se izbore za titulu „Zlatno oko“ i stekli pravo da je kao svugde uvaženu titulu, s ponosom,upišu pored svoga imena!
Svetsko prvenstvo fotografa u Novom Sadu preraslo je u tradiciju, postalo je jedna od najprestižnijih manifestacija kulture u nekadašnjoj Jugoslaviji, i negovano je sve do 1993. Za to vreme učesnici su nakon održanih izložaba poklanjali gradu Novom Sadu svoje najbolje nagrađene radove, pa je tako nastala najbogatija svetska Foto galerija sa bezmalo hiljadu i po originalnih crno-belih i kolor ostvarenja!
Tada je potekla i ideja da Novi Sad prvi u našoj zemlji otvori Muzej fotografije.
Sve lepe želje nestale su kad su fotoreporteri krenuli na ratišta dok su im kod kuće počele „svojinske transformacije“. Branko Bajić je po drugi put „ubijen“ u Novom Sadu, jer je Foto kino klub, s njegovim imenom, izbrisan iz registra društvenih organizacija! Odmah potom članstvo je izbačeno iz klupskih prostorija da bi se u njima smestilo rukovodstvo novopečenih političara. Tom činu je prethodio najveći zločin u kulturi Novog Sada: Foto galerija – sa biserima „Zlatnog oka“ i celokupnom fotodokumentacijom o posleratnom razvoju grada Novog Sada – bačena je u kontejnere i odneta na gradsku deponiju otpada! Sa đubrišta je spasen samo neznatni deo eksponata, koje su najbolji majstori svetske fotografije godinama poklanjali Novom Sadu.
Zadruga MEDIJAKULT je, zajedno sa Društvom novinara Vojvodine i zahvaljujući predusretljivosti Muzeja Vojvodine,a uz pomoć Gradske uprave za kulturu, sada u prilici da prvi put javnosti prikaže preostale originalne radove – uz dvadesetak domaćih,50 autora iz 50 zemalja širom sveta – koji potsećaju na neispunjenu želju da Novi Sad dobije Muzej fotografije.
Izložbom „Vaskrs Zlatnog oka“otvaramo vrata tom budućem Muzeju u nadi da će on biti utemeljen upravo ovde u Novom Sadu – evropskoj prestonici kulture 2021.
Borivoj Mirosavljević,prvi dobitnik „Zlatnog oka“