Javna rasprava o Nacrtu zakona o izmenama i dopunama Zakona o kulturi

 Javna rasprava o predlogu zakona o kulturi  održana je početkom  aprila u Skupštini Vojvodine. Tim povodom se oglasilo Društvo novinara Vojvodine, a radnu grupu su činili članovi Borivoj Mirosavljević, majstor fotografije i Željko Savić, master kulturolog, potpredsednik Društva novinara Vojvodine. U prilogu možete pogledati zvaničan dokument koji je poslat Ministarstvu kulture i informisanja Republike Srbije.

Borivoj Mirosavljević,majstor fotografije i Željko Savić, master kulturolog i potpredsednik Društva novinara Vojvodine.

Predmet: Javna rasprava o Nacrtu zakona o izmenama i dopunama Zakona o kulturi

Povodom prezentacije Nacrta zakona o izmenama i dopunama Zakona o kulturi Srbije veoma nas je iznenadio nesuvisli predlog da se iz postojećeg Člana 8. važećeg Zakona o kulturi Republike Srbije, kod nabrajanja „kulturnih delatnosti“ u stavu 8. izbriše fotografija.

To se predlaže bez ikakvog obrazloženja(!) uz virtuelnu pretpostavku da je fotografija sve prisutnija u „likovnoj, primenjenoj, vizuelnoj i drugim umetnostima, audio-vizuelnom i digitalnom stvaralaštvu i multimediji“ koji drže svoje pozicije na listi „oblasti kulturne delatnosti“.

Smatramo da je nedopustivo brisanje reči fotografija.

 Obrazloženje:

Fotografija je  utemeljena u sve pore, ne samo kulture, nego i celokupnog našeg života da je krajnje nepromišljeno njeno stavljanja na margine Zakona koji bi bez nje bio besmislen. Bilo bi pametnije da se što pre donese i poseban Zakon o fotografiji jer su se i za to već davno stekli potrebni uslovi.

Sve do 2009. godine fotografija u našoj zemlji bila je van zakona. Poslenici u ovoj oblasti uspeli su da se izbore za njeno zasluženo mesto u aktuelnom Zakonu o kulturi Republike Srbije, na osnovu amandmana koji su 25.maja 2009. godine republičkoj Skupštini zajednički podneli: Foto savezi Jugoslavije, Srbije i Vojvodine, Udruženje likovnih umetnika i dizajnera primenjenih umetnosti Srbije, Nacionalni centar za fotografiju Srbije, UNS-Udruženje novinara Srbije, Asocijacija medijskih fotografa Srbije, Redakcija časopisa „RE FOTO“ i Udruženje samostalnih umetnika fotografije Srbije.Uvažavajući mišljenje struke poslanici su jednoglasno prihvatili amandman, pa je fotografija zasluženo i na najlegalniji način zauzela svoje mesto u novom Zakonu o kulturi Republike Srbije. Istine radi, treba reći, da je amandmanom traženo da se u Zakon unese samo jedna reč-fotografija, a da su u konačnom tekstu Zakona objavljenog u Službenom listu odštampane dve reči –umetnička fotografija. Na to niko do sada nije reagovao iako dodata reč „umetnička“ u velikoj meri uskraćuje nemerljivi delokrug i nesumnjivo neograničenu moć medijafotografija. Ona jeste i umetnost, ali i umetnost iznad svih umetnosti! Stručnjaci su u protekla dva veka pokušavali da daju definiciju pa su se izgleda, nakon silnih mudrovanja, složili da je najkraća i najbolja definicija- FOTOGRAFIJA JE SLIKA ! Da su znali za ovu definiciju, koju je izrekla učenica prvog razreda beogradske osnovne škole, a potom prihvatili je i  najugledniji profesori istorije umetnosti Beogradskog univerzitetata,krojači Zakona o kulturi Republike Srbije, verovatno bi ustuknuli pri napadu makazama na veličanstvenu fotografiju. Neshvatljivo je da neko atakuje na jedan od najvećih pronalazaka svetske nauke i osporava mu mesto u našem zakonu o kulturi! Možda tu treba tražiti i krivce što Srbija, jedina u Evropi, još nema Muzej fotografije! Valjda će i taj problem biti rešen, jer je otvaranje Muzeja fotografije zacrtano u nedavno usvojenoj Platformi razvoja kulture Srbije. Ukoliko fotografiju izbacimo iz Zakona o kulturi onda je doveden u pitanje i projekat Muzeja fotografije za koji bi Novi Sad trebalo da je najzainteresovaniji jer već raspolaže bogatim muzejskim fondovima i u svakom slučaju ima značajan fotografski pedigre. Ovde je reč o istoriji i fotografiji svedoku vremena. Da nije sačuvanih fotografija Anastasa Jovanovića na kojima su portreti njegovih savremenika, danas ne bismo imali predstavu o svetlim likovima srpske kulture, poput Vuka, Njegoša, Branka, Milice i drugih. Tu je i sačuvana originalna dagerotipija, najstarija identifikovana fotografija Srbina iz Sremskih Karlovaca. Sve to rasuto blago nije pod okriljem Zakona u kojem bi fotografija trebalo da ima počasno, istaknuto mesto, a ne da se bori za opstanak. Najstarija fotografska artefakta ljubomorno se u svetu čuvaju u sefovima i na poznatim aukcijama postižu astronomske cene veće nego dela najčuvenijih umetnika!

U svim informacijskim tokovima fotografija zauzima takvu dominantnu poziciju da je bez nje nemoguće zamisliti bilo kakvu razmenu ili protok informacija. U trenutku kada naša zemlja čini napore da održi visoko mesto na mapi svetske elektronske industrije, u kojoj baš fotografija u svim digitalnim oblicima rešava najveće probleme, nekome je palo na pamet da je izbriše iz zakona o kulturi! Zar nauka nije deo kulture? Danas nema naučnih istraživanja bez fotografije. Ona pomaže čoveku da istražuje i tamo gde njegova noga još nije stigla, u svemiru, u najvećim morskim dubinama, u čovečjem organizmu,…Konstatovano je da samo medicinska fotografija ima sedamdesetak vrsta fotografskog delovanja!

Ceo informacioni sistem je zasnovan na fotografiji zastupljenoj u njenim raznim oblicima. Bez fotografske slike nema televizije, nema kinematografije, nema interneta,nema poštanskog i drugog saobraćaja, kontrole na putevima i carinama,…

Jednostavno, nema nam više života bez slike, odnosno fotografije. Od malih nogu se deca vezuju za video igrice,…A kad se malo zamislimo, dolazimo do zaključka da nam je svima slika najverniji pratilac kroz ceo život, koji počinje prvim zrakom svetlosti koji ugledamo prilikom rođenja i završava se kad taj zrak, svetlopis, nestane na kraju. Čovek nije svestan da je od rođenja u posedu dve najsavršenije kamere,dva oka, koji ga slikom vode kroz život. Da je svestan sigurno bi bilo manje „nesporazuma“ kao što je ovaj oko mesta slici, odnosno fotografiji, u Zakonu o kulturi Republike Srbije. Možda je sada i trenutak da se pozabavimo pitanjem: šta je pravi razlog atakovanja na fotografiju?Da li je u pitanju čisto birokratska računica: da se smanji broj korisnika budžeta i tako povećaju sredstva za plate; ili želja da korisnici fotografskih usluga mogu da ih koriste bez plaćanja naknada za autorske honorare.Neki lov u mutnom je na vidiku, ako fotografija ostane bez zakonske zaštite.Nadamo se da do toga neće doći i da poslanici u Skupštini neće biti prevedeni žedni preko vode.

Krojači Zakona uporno ignorišu fotografiju, kao zakonsku kategoriju, pa od drveta ne vide šumu, ili ne shvataju neprocenjivu moć čovečjeg oka, neprevaziđenog stvaraoca slike, odnosno fotografije, bez koje nema komunikacije u svim sferama savremenog i budućeg života.

Govor potpredsednika DNV u Skupštini Vojvodine

 

Tekst: Borivoj Mirosavljević, majstor fotografije

 

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *