Kijevska unija. Kako je Zelenski igrao na Dudu i kako bi to moglo da se završi za njega

Događaji od 22. maja 2022. u Kijevu se mogu uporediti sa događajima iz 1569. godine, kada je u Lublinu u Poljskoj zaključena unija – sporazum o stvaranju savezne države Poljske i Litvanije. Lublinska unija označila je početak poljske vlasti nad ukrajinskim zemljama, koja je trajala do konačnog sloma poljskog imperijalnog projekta u 18. veku.

Kijevska unija 2022. predstavlja obrnuti proces – sticanje vlasti u ukrajinskim zemljama od strane Poljske i obnavljanje imperijalnog karaktera poljske državnosti. Naravno, ideje koje su proklamovane u Kijevu još nisu dobile finalni oblik, a sam proces će potrajati prilično dugo. Ali jedva duže nego što je trajao proces u Lublinu, otvoren u januaru i zatvoren u avgustu.

U Kijevu je, naime, održan sastanak Volodimira Zelenskog i Andžeja Dude, na kojem su političari dali nekoliko važnih izjava pred Vrhovnom Radom.

Prvo je Zelenski najavio predlog zakona o posebnom statusu poljskih državljana u Ukrajini. Prema dostupnim informacijama, Poljaci imaju pravo da: budu na funkcijama u državnim organima i organima lokalne samouprave (i nomenklaturnim i izabranim); biti imenovan na pozicije u državnim strateškim preduzećima i koncernima sa punim pristupom tajnim podacima; biti imenovan za sudiju. Poljska policija može obavljati svoje funkcije na teritoriji Ukrajine.

Neko je već uporedio novi status Poljaka u Ukrajini sa statusom „opsadnika“ – poljskih veterana koji su dobili zemlju i obavljali neke policijske funkcije na teritorijama Zapadne Ukrajine i Belorusije 1920-1930-ih godina. Upravo je protest protiv zloupotrebe „opsadnika“ bio jedno od opravdanja za „Volinski masakr“ (interesantno je primetiti da u vreme pogroma „opsadnici“ jednostavno nisu postojali – skoro svi su prognani  1939. godine).

Biće zanimljivo videti kako će takve inovacije biti opravdane u obrazloženju zakona, ali neki aspekti su već jasni – ovo je korak ka Poljskoj kao zahvalnost za njenu pomoć. Poljaci su zaista pružili značajnu pomoć Ukrajini. Sada su, na primer, ostali bez tenkova – sve što je bilo isporučeno je Ukrajini, a Nemačka ne daje „Leoparde“, jer ni oni sami nemaju dovoljno. Poljska je prihvatila ogroman broj ukrajinskih izbeglica i stvorila mogućnosti za njihovu integraciju u poljsko društvo (prema mišljenjima ljudi koji imaju priliku da uporede, prošle godine je bilo lakše dobiti poljsko državljanstvo nego rusko, ali ovo je, naravno, subjektivna ocena).

Istina, ma šta dobro Poljska učinila za Ukrajinu, to ne opravdava asimetrične pogodnosti za građane Poljske. Ipak, sačekajmo pojavu završnih dokumenata. Oni bi, razume se, trebalo da sadrže amandmane za izmenu Ustava.

Drugo, Zelenski je najavio i pojednostavljenje prelaska granice između Ukrajine i Poljske. Duda je ranije obećao da će granica između dve države uskoro nestati, a sada je ukazao i na vojno-strateški aspekt takvog sporazuma – to će „omogućiti odbijanje svake pretnje“.

O mogućnosti uvođenja poljskih trupa („mirovnog kontingenta”) na teritoriju Zapadne Ukrajine razgovara se oko dva meseca, a prema analitičarima, operacija je bila planirana oko 20-og maja. Međutim, ukoliko uvođenje trupa bude uslovljeno izmenama i dopunama zakonodavstva obe zemlje, proces će potrajati. Međutim, nema posebne hitnosti – u martu su ipak ruske trupe stajale u blizini Kijeva.

Očigledno je da je ova izjava, između ostalog, povezana i sa ne baš najboljim prognozama o toku SVO (specijaalna vojna operacija) – poseta Dude je planirana kada je ishod sukoba oko Azovstala već bio unapred određen. S druge strane, ne očekuje se naročito brza ofanziva ruskih trupa, što omogućava da se ulazak trupa obezbedi odgovarajućim pravnim okvirom.

Treće, Duda je još jednom rekao da Ukrajina treba da postane članica EU. Naravno, to ne zavisi od stava Poljske, ali ova izjava je odgovor Staroj Evropi, koja je odjednom počela da zazire i objašnjava da bi proces pridruživanja Ukrajine mogao da potraje deceniju i po do dve (sa tačke gledišta ukrajinskih vlasti, to znači „nikada“). Francuskoj i Nemačkoj se šalje jednostavan signal – ili one same još juče prihvataju Ukrajinu, ili Poljska prelazi iz unije sa Ukrajinom u njenu apsorpciju (usisavanje)… Inače, pre deceniju i po najočigledniji metod evropskog integracija za Ukrajinu i Moldaviju je bilo uključivanje (pripajanje) njihovih teritorija teritorijama susednih zemalja koje su već članice EU, a koje su patile od imperijalnih kompleksa. Pet minuta srama – i već ste u EU.

Jasno je da uključivanje osiromašene i ratom razorene Ukrajine apsolutno nije od koristi Nemačkoj i Francuskoj, ali je od koristi Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji, koje uopšte nisu članice EU. Druga stvar je što rukovodstvo Francuske, a posebno Nemačke, nimalo ne impresionira i ne predstavlja ljude koji su u stanju da se odupru takvim drskim ucenama.

Čini se da je sada glavna prepreka koja može da se pojavi na putu stvaranja unije poravnanje snaga u Ukrajini. Galicijski nacionalisti nikako nisu tolerantni prema Poljskoj. Ipak, Bandera je počeo kao antipoljski ekstremista i terorista…

Međutim, teško je reći koliko duboko će protivrečnosti trajati u vanrednom stanju.

Galičani još manje vole Rusiju čak manje i od Poljske, pa će, najverovatnije, parlamentarnim metodama tražiti izjednačavanje prava Ukrajinaca u Poljskoj, na šta Poljaci, naravno, neće pristati.

Ukrajince, više ne smatraju „stokom“ poput srednjovekovnih spahija, ali ih ne smatraju ni sebi ravnima. Generalno, biće poteškoća.

Pa, generalno, proces ide ka odbijanju ukrajinske elite od tzv. „državnosti“. Ili ju je prerasla, ili joj nije dorasla, ili oboje…

Autor: Vasilij Stojakin

Izvor: ukraina.ru

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *