Novosadski razgovori

BRANISLAV PRELJIĆ, novinar

Putopisne reportaže objavljivane u „Ekspres politici“ su ga svojevremeno učinile u našoj javnosti poznatim novinarom, ali sklonost ka jako zaljućenim jelima zadivilo je ambasadora Perua u ondašnjoj Jugoslaviji,  koji ga je, uz opasku “Ti si naš“, uvrstio među članove ekspedicije.
Odande je u novčaniku „prošvercovao“, kao otrov ljute  semenke peruanskih papričica, i podigao njihov prvi zasad u Begeču, u koji je, dolazeći u tazbinu, ovdašnjim ribarima uz ostale dogodovštine prepričavao kako je u prašumskim rekama pecao pirane i ostale nesvakidašnje ribe. 

Rođen je u Beogradu 16.2.1951. gde je završio osnovnu i srednju mašinsku školu, potom i  Fakultet organizacionih nauka.

Prvo, privremeno, zaposlenje dobio je u listu „Politika“, ali ne kao novinar u redakciji nego, pošto nije  odslužio vojni rok, kao teleprinterista.

Međutim, još tada su ga zapazili po reportažama koje je kao honorarac objavljivao u drugim beogradskim časopisima i zagrebačkoj „Areni“.

Stalni novinarski posao dobio je u „Ekspres politici“ i, iako je raspoređen u ekonomsku rubriku, zanimajući se još onda za ekologiju, nastavio je da piše zanimljive i pitke tekstove o prirodi, događajima i sudbini ljudi.

Prizori sa ekspedicije u Peruu – grad u Andima i njegovi stanovnici

Ovakva njegova sklonost skladno se ulapala u tada važeću poslovnu formulu „Ekspesa“ kao porodičnog lista sa malo politike i sa što više vesti iz svakodnevnog života, posebno iz onih mesta u koje su retko zalazili dopisnici.

– „Ekspres“ je, kao večernje izdanje četvrtog beogradskog lista, pokrenut 1963. i, prebolevši porođajne muke, ubrzo postao glavni rival „Večernjim novostima“. Uvođenjem stalne nagradne igre sa bogatim nagradama (stan u Beogradu, automobil, punokrvni konj..) tiraž je porastao na bezmalo 350.000 primeraka – seća se Branislav Preljić blagorodnih godina provedenih u izobilju u kojima je njegova redakcija izdržavala ostala „Politikina“ izdanja – „Politikin zabavnik“, „Ilustrovanu politiku“, „Bazar“, „Sportski žurnal“…

U redakciji su radili ondašnji vodeći novinari, a sportska rubrika je, zahvaljujući činjenici da su nekadašnji sportisti bili stalni saradnici, bila potpunija i iscrpnija od slučnih u svim drugim listovima, pa i same „Politike“, „Večernjih novosti“ kao i specijalizovanih „Sportskog žurnala“ i „Sporta“.

Zahvaljujući tematskim napisima o prirodi, ministar ekologije Jovan Aleksić predložio mu je da bude jedan od petnaestočlane ekspedicije koje BK televizija oprema za put u Peru.

– Na jednom od pripremnih sastanaka pojeo sam više ljutih papričica od ambasadora Perua i ovaj je zadivljeno uskliknuo „Ti si naš“ – duhovito objašnjava Preljić kako je izabran, pored  filmskog režisera Petra Lalovića i snimatelja, u sastavu novinarske ekipe.

Murali se vide i iz kosmosa; Što izduženije lobanje-to veća otmenost

Decembra 1998, prešavši Ande, obreli su se u prašumi Tambolata Kandamo, na jugoistoku Perua blizu granice sa Brazilom.

– Nagledali smo se svakakvih čudesa i doživeli neverovatne stvari, a o svemu sam na povratku potanko izvestio čitaoce objavljujući iz dana u dan feljton bogato opremljen fotografijama u više od 30 nastavaka – kaže Preljić napominjući da je iz Perua uspeo da o neposrednom toku ekspedicije, prilikom veoma retkih boravaka u nekom od naseljenih mesta, pošalje telefonom ili telefaksom tek nekolicinu izveštaja.

Nije odoleo izazovu da se oproba i u pecanju – uhvatio je crnog soma težeg od 25 kilograma, ali i piranu koja nije uspela da zubima oštrim kao žilet pregrize čeličnu sajlu kojom je bila vezana udica.

– Oduvek sam bio „srećne ruke“ – hvali se Branko pričajući kako je, još dok su se kao deca kupali na Savi između dva mosta, prvi put u životu uzevši štap u ruke odmah upecao poveću ribu.

Ta neutaživa strast za ribolovom, na neki način, sudbonosno ga je opredelila da postane begečki zet i da sad mirne penzionerske dane provodi uz Dunav.

– Poznatiji sam po tome što sam u Begeč doneo peruanske, kao otrov, ljute papričice, nego po ulovu – vajka se Branko uz priču kako se dosetio i na granici, preko koje se nije smelo ništa preneti od životinja i biljaka, rasporio nekoliko papričica i izvađene semenke stavio u novčanik, koje je, njegova komšinica posadila i ubrzo uspela da dobije prvi rod.

Tekst je nastao u okviru projekta „Novosadski razgovori”, koji je sufinansiran od strane Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *