LJUDI S TRI OKA(28): Mira Mihalek- FOTOGRAFIJE S MIRISOM BARUTA

Novosađanka Mira Mihalek sačuvala za Muzej fotografija album sa snimcima iz Prvog svetskog rata,  koji će biti veoma zanimljiv za istraživače jer sadrži oko 200 sjajnih originalnih istorijskih fotografija među kojima je najveći broj snimljen u Vojvodini.

GODINE NISU PREPREKA-Mira Mihalek

   Među onima koji su preživeli ratove i bili prinuđeni da napuste svoja ognjišta najsrećniji su oni koji su uspeli da sačuvaju porodične albume s fotografijama. Sa najmilijima koji su nestali u ratnim vihorima  mogu da vode makar nemušti dijalog uz fotografije iz tih albuma i za trenutak zaborave surovu istinu života. Uz pomoć sačuvanih fotografija istorija prestaje da bude privid. Fotografija je magičan most koji skraćuje put do istine.

 

Muzika i fotografija

 

Penzionerka Mira Mihalek, poznati novosadski muzički pedagog, još u ranoj mladosti je zavolela fotografiju pa je sa njom drugovala tokom celog život:

–           Dobar deo detinjstva sam provela u kući moje majke u banatskom selu Mali Žam, kod Vršca. Tamo je moj ujak imao fotografski aparat i često nas fotografisao, a ponekad bismo se uparadili , išli s konjskom zapregom i karucama na pijacu u Vršac i obavezno svraćali kod profesionalnog fotografa da nam slika celu porodicu. Bio je to pravi praznik,  jer smo se za susret s fotografkim aparatom specijalno pripremali, kupovali nove haljine, ulepšavali kosu i lice, da ispadnemo što lepši.

   Mihalekova se školovala za muzičkog pedaga, a stekla je bračnog druga iz iste struke poznatog dirigenta Ivana Mihaleka. Kao što im je zajednička ljubav bila muzika, oboje su voleli i fotografiju. Te ljubavi su preneli i na svoje naslednike. Kuća im je puna fotografija i dijapozitiva snimljenih širom sveta, na turnejama sa KUD „Svetozar Marković“, planinarskim pohodima , letovanjima i zimovanjima. Nekadašnju staru „Agfu“, improvizovanu foto laboratoriju u kuhinji i špajzu i nezamenjive crno-bele fotografije sa krecavim okvirom, zamenili su novi savremeni digitalni aparati i, naravno, svemogući kompjuter sa internetom, koji jednim klikom na tastaturi, za tren oka vodi u, do skora nedokučive, misterije fotografije.

 

Tajna fotografija iz albuma sa tavana srušene kuće

  Ivan i Mira Muhalek su jedno vreme živeli kod rođaka Đure i Rozalije Krist u Sremskoj Kamenici, u staroj porodičnoj  trščari. Tom prilikom su na tavanu oronule kuće našli veliki album s fotografijama. Na koricama je, na mađarskom jeziku, zlatotiskom napisano:

NA KOLENIMA – Molitva austrougarske soldateske, u centru Novog Sada pred katoličkom crkvom i starom zgradom Matice srpske, uoči odlaska na front

„A VILAG-HABORU KEPEKBEN“, što bi u slobodnom prevodu značilo „Prvi svetski rat u slikama“.

–           Tetka Rozalija nam je poklonila taj album , pre više decenija, pa smo ga doneli i čuvali u našem stanu na Detelinari. Kristovi su umrli, stara kuća je srušena, nema više ni moga Ivana, a sačuvani album bi trebalo da i dalje živi u budućem Muzeju fotografije,- rekla nam je Mira Mihalek i saopštila još neke zanimljive detalje o nastanku nesvakidašnjeg albuma sa istorijskim fotografijama. Od tetke Rozalije je čula da je uoči Prvog svetskog rata njena rođaka Evica( kasnije udata za bravara i muzičara Božidara Lžičara u Sremskoj Kamenici) kao devojka pohađala školu u Petrovaradinu i zaljubila se u austrougarskog oficira sa službom u petrovaradinskom garnizonu. Ljubav nije dugo trajala jer je izbio Prvi svetski rat. Oficir se najverovatnije bavio fotografijom pa je Evici poklanjao slike koje je ona pedantno sakupljala. Pre nego što će umreti Evica je sve slike poklonila Rozaliji a ona je, da bi sačuvala vredan poklon, sve fotografije ukoričila u veliki album. Oko 200 fotografija snimljeno je sa kamerama formata 6 put 6, 6 puta 9 i 10 puta l5 santimetara. Većina je rađena u sepiji i veoma su dobrog kvaliteta.

 

Ukoričena ratna histerija

 

  Pregledom fotografija u albumu koji je sačuvala Mira Mihalek konstatovali smo da je u pitanju veoma značajna kolekcija koja zaslužuje posebnu ekspertizu stručnjaka ne samo za fotografiju nego i istoriju pa i druge nauke. Posebno su fascinantne originalne fotografije snimljene u Novom Sadu, u samo predvečerje Prvog svetskog rata. Tada je Novi Sad dobio prvi aerodrom i vojne pilote koji su na njemu obučavani i padali sa smrtnim posledicama. Ali, ostali su sačuvani prvi snimci Novog Sada iz aviona!

ZAKUCAO SE – Jedan od aviona koji su se mimo plana letenja srušili u okolini prvog aerodroma kod Novog Sada

   Poneseni ratnom euforijom javljali su se dobrovoljci, dolazili honvedi i paradirali na konjima centrom Novog Sada, zatrašujuća teška artiljerija prolazila je glavnim ulicama Novog Sada(vukli su je četiri snažna rogata vola), naoružana vojska klečala je na trgu ispred nekadašnje zgrade Matice srpske i molila se svevišnjem pred odlazak na front i nezaboravnu klanicu na Drini, zdravstvene ustanive su  se pripremale za prijem teških ranjenika, kopane su rake na grobljima,…

  Autor fotografija je najverovatnije pripadao izviđačkim ili inženjeriskim jedinicama. To se može zaključiti po samoj sadržini fotografija na kojima je najviše srušenih mostova, gradilišta pontona, prelaza vojske preko Dunava, Save, Drine i drugih koje su bile na pravcu njihovih ratnih kretanja sve do Lovćena i mora gde su fotografisani i mornari.

   Zanimljivo je da su na fotografijama i car Franc Jozef(snimljen u rovu na frontu) kao i srpski kralj Petar sa naslednikom Aleksandrom i njihovom svitom. Snimljeni su i svi rodovi vojske od pešadije i konjice do avijacije i oklopnih vozova! Ne izostaju ni snimci ratnih zarobljenika(Srba,Rusa,Italijana…) zverstava, vešanja u Bosni i Podrinju, razaranja Beograda, crkava, grobalja, bolnica,…Samo na jednoj fotografiji zabeležen je osmeh na licu čoveka: ratnik u rovu prigrlio je psa kojeg je glad naterala da mu priđe u nevolji.

JAČI OD KONJA – Demonstrirajući svoju ratnu silu, uoči pada imperije, carevi ratnicu su provozali teške topove novosadskom Glavnom ulicom. Umesto konja ogromnu skalameriju su vukla po četiri jaka vola.

SA SVETSKIM PRVACIMA

      Mira Mihalek je rođena 5. septembra 1930. godine u Kuli. Osnovnu školu je učila u Mošorinu i Novom Sadu, srednju u Požarevcu, Zrenjaninu i Novom Sadu. u kojem je završila Srednju muzičku školu. Potom je diplomirala na Muzičkoj akademiji u Beogradu. Radila je kao pedagog u Školi za vaspitače u Novom Sadu, Školi „Milan Petrović“, za decu sa s posebnim potrebama, Muzičkoj školi „Josip Slavenski“ i u KUD „Svetozar Marković“, poznatom horu koji je 1971. godine, u Langolenu, postao prvak sveta.

Fotografijom je počela da se bavi u ranom detinjstvu, kada je od ujaka saznala prve tajne ove veštine, a od kamere se ne odvaja ni sada u poznim godinama. Sakupila je i veliku kolekciju dopisnica, razglednica,  koje je sortirala po geografskom poreklu. Album s fotografijama iz Prvog svetskog rata, koji je sačuvan u porodici Mihalek, zaslužuje da ga eksperti izuče i obogate naša saznanja o tim istorijskim danima.

 

piše: Borivoj Mirosavljević

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *