Sabrana djela zaboravljenog pisca

„Mrak kada spusti zavese,

po njima zatrepću sveće“

Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“ iz Tuzle napravilo je kapitalan izdavački poduhvat: objavljena su Sabrana djela Radovana Jovanovića u pet knjiga, a koja će biti predstavljena na Sajmu knjiga u Beogradu. Bogata pisana zaostavština najznačajnijeg pisca sjeveroistočne Bosne između dva svjetska rata, sakupljena je u pet knjiga, i poslije gotovo devedeset godina od njegove smrti dostupna je i pružena sudu javnosti i književne nauke.

„Čovjek snuje, …“ Sanjao je i priređivač i urednik Sabranih djela Radovana Jovanovića, bosanskohercegovački književnik i publicista Fatmir Alispahić, godinama podsjećajući na značaj pisca i njegovog djela, smatrajući da je Jovanović prvi savremeni književnik sjeveroistične Bosne, pa i šire, u onom smislu u kome danas razumijevamo majstora pera koji se ogleda kroz više žanrova, i u prozi i u poeziji, i u eseju i u putopisu, i u publicistici i u dnevnom novinarstvu, ali i kao prevodilac. Šta više, smatra Alispahić, teško će se i u potonjim decenijama među piscima sjeveroistočne Bosne pronaći autori koji su imali tako disperzna žanrovska interesovanja, poput Radovana Jovanovića i koji će, barem što se tiče ovog kraja, ostati nenadmašen kao pisac koji je sarađivao sa tolikim brojem časopisa na jugoslovenskom prostoru.

Meša Selimović u „Sjećanjima“, govoreći o profesorima, za njega kaže da je prkosio provincijskoj skučenosti sredine… „Najdublje mi je ostao u sjećanju Radovan Jovanović, profesor književnosti, istorije i geografije, tih, ozbiljan, povučen, bolešljiv, pa ipak uvijek spreman na šalu i razgovor, darovit pjesnik, pritisnut nemaštinom i provincijom.“ Veliki uticaj profesora u formiranju ličnosti svojih učenika potvrđuje riječima: „I ako smo mi, njihovi đaci, išta postigli u životu, zahvaljujemo to njima, tim hrabrim darovitim ljudima koji nisu htjeli da pristanu na mrak.“

Sa izdavanjem „Sabranih djela Radovana Jovanovića” događa se jedan fenomen kakav nije zabilježen u književnom životu i kulturnoj praksi naših prostora. Nikad se nije zbilo da iz magline zaborava izroni nepoznat nam pisac, a o čijem opusu i značaju svjedoče njegova sabrana djela. Nepoznat ili zaboravljen pisac, bezmalo devedeset godina nakon smrti, pojavljuje se u društvenom prostoru, sa realnim ishodom da u kulturnom životu i književnosti zauzme mjesto koje mu – po tek uočenom značaju – i pripada.

U odnosu na činjenicu da nam se Radovan Jovanović zagubio u kulturnoj memoriji, otkrivanje njegovog djela prvorazredni je događaj, za same  priređivače i izdavače, za čitaoce koje će zanimati da „iz prve ruke” osjete vrijeme između dva svjetska rata, kao i za cjelokupnu kulturnu javnost. Ostaje za tumačenje – kako se moglo dogoditi da jedan ovako vrijedan književni opus bezmalo devedeset godina čeka da bude predat svjedočanstvu vremena? Da li je u osnovi nemar, ili pak zazor od nesputanog Jovanovićevog patriotizma, čiji kontekst moguće nije odgovarao potonjim „patriotizmima”, teško je znati. Želimo tek potcrtati taj paradoks da jedan ovakav opus decenijama leži skrajnut od kulturne i obrazovne stvarnosti. Time je pojačana draž susreta sa djelom Radovana Jovanovića.

Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“ iz Tuzle predstaviće na Sajmu knjiga u Beogradu Sabrana djela Radovana Jovanovića,

Predgovor potpisuju Mirjana Lazarević i Fatmir Alispahić, a pogovor Laura Barna.

Priređivač i urednik je mr sci. Fatmir Alispahić, a likovno rješenje uradila je Nina Bećirović.

„Iako orijentisan na određen region: severoistočnu Bosnu – tuzlanski, podrinjski i semberski prostor – ovaj kamen u mozaiku civilizacijskog obraza, neophodan je kako bi se kontinualno razaznavao njegov pravi karakter i civilizacijski udeo, čime uspeva da se izbavi iz „male bare“ i urine u velike vode Zemljinog šara.

Otuda je veoma važan, rekla bih „poduhvat“ Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“ Tuzla, koji ovim sabranim delima vraćaju u život ne samo njega (Radovana Jovanovića) kao stvaraoca, već pre svega svedočanstvo jednog mesta u određenom istorijskom kontekstu koje je samo pritoka nepreglednog arheološkog vremena, zapis tradicije, običaja, verovanja kroz predstavu svakodnevice, bez kojih bi sadašnjost bila prazna a budućnost nemoguća.“

(Laura Barna)

Zanimljivo je da Sabrana djela Radovana Jovanovića izlaze u godini obilježavanja 135 godina od njegovog rođena, 120 godina osnivanja Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“ u Tuzli, 120 godina lista „Politika“ čiji saradnik i dopisnik je bio, 100 godina Radio Beograda koji je 27.12. 1936. emitovao u direktnom prijenosu iz Tuzle NACIONALNI ČAS: Tuzla nekad i sad, predavanje prof. Radovana Jovanovića.

Radovan Jovanović je umro 11. februara 1937. u Tuzli.

izvor, fotografije: SPKD Prosvjeta