Novosadski razgovori
MIODRAG MIŠA VOJVODIĆ, folklorista
Čim se demobilisao otac Radovan, rodom sa Cetinja, sa ženom Anicom, rođenom u Baru, se doselio u Novi Sad i ubrzo su dobili dve prinove. Stariji – Miodrag je rođen 19.5.1948, a mlađi Dragan šest godina kasnije.
Miša, kako su mu tepali od malena, upisan je u onda oglednu Osnovnu školu „Đorđe Natošević“ da bi, po preseljenju, završne razrede pohađao u OŠ „Đura Daničić“. Nakon što je maturirao u najprestižnijoj novosadskoj Gimnaziji „Jovan Jovanović Zmaj“, upisao je studije jugoslovenske književnosti na Filozofskom fakultetu.
– Za sve je kriva muzika koja je, kroz otvorene prozore stana na letnjoj jari, dopirala iz komšiluka. Tu, odmah iza prvog ćoška dočekala me je duga povorka najlepših devojaka koje su ispred zgrade „Markovića“, čekale na audiciju – navodi kao razlog zašto je na drugoj godini napustio studije i 1963. pristupio kulturno-umetničkom društvu.
Već dogodine postao je član i solo igrač u prvom izvođačkom ansamblu, a 1966, posle turneje u Bugarskoj sav se posvetio folkloru.
– Dragan Tripunović – Tripun i ja smo 1972, osim folklorista iz beogradskog „Kola“, postali prvi ovdašnji profesionalni igrači – seća se Miša, ali i napominje da je sve ono što je dotadašnjim pripadnicima ansambla pretstavljalo hobi njima, kao posao, bilo velika, ali časna obaveza.
Jer, Kulturno-umetničko društvo „Svetozar Marković“, osnovano 3.5.1945, ne samo da je, uopšte, bilo jedno od najstarijih nego je već tada – sa folklornim sekcijama svih uzrasta, horom i ženskom pevačkom grupom, narodnim, velikim tamburaškim i dečijim orkestrom, dramskom i nekolicinom drugih umetničkih sekcija i škola – izraslo u jedinstvenu instituciju u kojoj su delovali mnogobrojni poznati i priznati umetnici prenoseći mladom naraštaju, osim pesme i igre, muzike i folklora, savremenih plesova, glume i umetničkog stvaralaštva, tradiciju i običaje naroda i narodnosti Jugoslavije.
Pred turneju u Bugarskoj igrači su se pripremali i u dvorištu „Markovića“ Jedna od Vojvodićevih solo numera
– Kao najbolji pretstavnici Jugoslavije i svojevrsni ambasadori kulture, ali i svih njenih ostalih društvenih dostignuća, proputovali smo celu Evropu, Aziju, Latinsku, Južnu i Severnu Ameriku, Aziju i Afriku… iskazavši nebrojeno puta na nastupima, kako u zemlji tako i u inostranstvu, uz vrhunsku izvođačku umešnost, njenu raznolikost i bogatstvo skladnog života – kaže Miša, ističući da je od svega onog što je tada ostvareno i što sad čini ponosno nasleđe, zapravo, najveća vrednost stečeno drugarstvo i trajna ljubav koje „Marković“ čini nezaboravnim i posebnim.
Sa jednog od uspešnih nastupa „Markovića“ Završna scena
O tome svedoči više od 500 značajnih nagrada i vrednih priznanja dobijenih u periodu u kojem je, posle okončanja igračke karijere, nastavio delovanje kao rukovodilac folklornog ansambla, umetnički direktor i direktor „Markovića“.
Članovi ansambla pred turneju u Latinsku i Južnu Ameriku (1973)
Tekst je nastao u okviru projekta „Novosadski razgovori”, koji je sufinansiran od strane Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.