Velika subota, dan hrišćanske žalosti
Hrišćani koji se pridržavaju Julijanskog kalendara obeležavaju danas Veliku subotu – dan posvećen sahrani Gospoda Isusa Hristosa i njegovom boravku u grobu pred Vaskrsenje.
Velika subota je drugi dan hrišćanske žalosti, nakon Velikog petka kada je Gospod Isus Hristos razapet na Golgoti, zbog čega se i Velika subota, koju je prema verovanju Gospod Isus Hristos proveo u Hadu (podzemlju), provodi u molitvi i tišini.
Sveštenici u pravoslavnim hrišćanskim hramovima se u znak vaskršnje radosti i pobede na smrću presvlače u svetle odežde i u osvetljenoj crkvi čitaju Jevanđelje o radosnoj vesti anđela.
Početak vaskršnjeg slavlja oglašava se zvonima na pravoslavnim hramovima koja prvi put zvone posle dana žalosti kada se umesto liturgija služe carski časovi, a bogosluženja najavljuju drvenim klepalima.
Narod u hramovima odgovara molitvom na horsko pojanje anđela i sa upaljenim voštanicama iščekuje Vaskrs, najradosniji praznik pobede života nad smrću koji je osnova hrišćanske vere.
Ovaj obred se poštuje u svim pravoslavnim hramovima, a u Jerusalimu se sva događanja vezuju za hram Groba Hristovog, gde hrišćani svake godine na Veliku subotu prisustvuju čudotvornoj pojavi blagodatnog ognja.
U hramu Svetog Groba u Svetoj zemlji već vekovima jerusalimski patrijarh iznosi ugašeno kandilo koje čudesno pali blagodatni oganj i taj oganj prenosi na sveće okupljenih hrišćana, a oni dalje svojim bližnjima i u svoje hramove.