JOŠ JEDAN MEĐUNARODNI USPEH „HAŠIRE“

Povodom osvajanja srebrne medalje na 13. Ohridskom horskom festivalu, koju je Hor Jevrejske opštine u Novom Sadu „Hašira“, drugi put posle deset godina, poslednjeg dana avgusta doneo iz ovog jedinstvenog, milenijumskom kulturom bogatog grada na obalama prekrasnog istoimenog jezera, svoje impresije i zapažanja zabeležila je za naš portal Marija Adamov, nekadašnja muzička urednica Radio Novog Sada. 

Moji prvi susreti s horom „Hašira“ datiraju gotovo od početka delovanja ovog po repertoaru u nas jedinstvenog vokalnog ansambla, čije nastupe sam pratila u prvom redu po „zadatku“ (kao muzički urednik-komentator Radio Novog Sada), a ubrzo i kao „običan“ ljubitelj muzike koji pasionirano posećuje koncerte i veoma poštuje „živa“ izvođenja. Upravo programsko opredeljenje „Hašire“ i ozbiljan pristup otkrivanju i predstavljanju dobro nastudirane, podjednako jevrejske liturgijske muzike, ali i njenih svetovnih, po popularnim melodijama prepoznatljivih tradicionalnih narodnih pesama i obrada, privukli su me da prilično redovno, odnosno kad god mogu, prisustvujem celokupnim večerima i mnogim prigodnim nastupima hora, a kada su novi projekti i pripreme za takmičenja u pitanju, svratim i na neke važnije probe. Impresionirana i skoro „opipljivim“ entuzijazmom i posvećenošću predavanja, sa zadovoljstvom sam uočavala stasavanje stalnijeg, postupno i novim pevačima obnavljanog sastava, od prvih koraka na čelu sa Suzanom Gros. Mlada dirigentkinja je 1993. inicirala i podstakla ponovno okupljanje i obnovu decenijama utihlog ansambla. Potom sam cenila i radovala se vidljivom napretku u uobličavanju njegovog sopstvenog zvuka i fizionomije, ali i potonju sve prisniju i plodotvorniju saradnju s iskusnom i vrsnom umetnicom Vesnom Kesić Krsmanović. Pod njenim rukovodstvom su krenula i međunarodna ogledanja na takmičarskom podijumu. Tako sam s kritičarskim i nacionalnim ponosom prisustvovala i od reda uspešnim učešćima, osvajanju i primanju nagrada na čak pet (od većeg broja) domaćih i inostranih konkursa, računajući Ohrid (2012), Karpenisi (Grčka 2015), Vernigerode (Nemačka 2017), Išl (Austrija 2018) i Firencu 2019, a od ostalih većih nadmetanja i gostovanja dobila priliku da pratim i nekoliko ambijentalno i žanrovski različitih programa u manjem, ali veoma značajnom univerzitetskom gradu Opole u Poljskoj, 2016. Takođe sam sa zadovoljstvom bila i u publici velikih jubilarnih večeri „Hašire“ s uglednim gostima u njenom matičnom koncertnom hramu, prepunoj novosadskoj Sinagogi, ostavljajući i pisane „tragove“ o ovim duboko emotivnim slavljima povodom 15, 20. i 25. rođendana u novosadskom „Dnevniku“, reviji „Muzika klasika“, „Jevrejskom pregledu“. Sigurno je da je moje zanimanje za ovaj hor bilo podstaknuto i interesovanjem za nekolicinu uglednih solista koji su rado s njim pevali, poput sjajnog operskog prvaka Slavoljuba Kocića, sopranistkinje Etel Koči ili mecosoprana Nore Čonkić. Takođe i njihovog prvog soliste-kantora Nikole Davida, koji je i posle odlaska u inostranstvo nastavio, kad god mu obaveze dozvoljavaju, da muzicira sa svojim inicijalnim ansamblom, prvi put ga u ovoj ulozi čuvši na festivalu „Mermer i zvuci“ u Aranđelovcu. Za mene je to bilo i jedno od prvih zapaženijih gostovanja „Hašire“ van Novog Sada. Upravo su Davidovi profesionalni počeci upleteni u mladalačke, ali i kasnije dane nove „Hašire“, naročito kada je bio u prilici da pokaže rezultate svog uspešnog školovanja i promovisanja u zvanje „pravog“ kantora (nakon studija na Koledžu „Abraham Gajger“ u Berlinu, završenih pre nekoliko godina).


Danas je poštovanje autentičnog, izvornog karaktera tradicionalnog sinagogalnog, raskošno melizmatizovanog pevanja, ali i temperamentno tumačenje popularnih svetovnih jevrejskih pesama, pravih „hitova“ posebne simbolike, postalo zaštitni znak „Haširinih“ interpretacija, kojima se ravnopravno pridružuju i kompozicije najrazličitijih autora svetske baštine. S posebnim značenjem i pijetetom repertoarski ih obogaćuju i ostvarenja srpskih stvaralaca, Mokranjca i Marinkovića, ali i naših savremenika, Svetozara Kovačevića i Aleksandra Vujića („Anenu“ i „Otče naš“, zapovednog stiha „da bude volja Tvoja“), čijim se opusima dirigentkinja često obraća. U svakom smislu, Vesna Kesić Krsmanović i njeno čvrsto umetničko vođstvo, koje sve niti izvođenja drži pod snažnom kontrolom, dajući mu pravu dozu umetničke energije, odavno je najzaslužnija za najčešće visoki nivo interpretacije, kojim nas već niz godina raduju generacije pevača mnogima omiljenog, i po mnogo čemu specifičnog i uzornog hora.


Kao što smo zabeležili i pre sedam godina, nakon osvajanja takođe srebrnog odličja podjednakog ranga i značenja i na takmičenju u grčkom gradu Karpenisiju, Haširci su i ovog avgusta u Ohridu (među 15 horova iz sedam zemalja) pokazali istu meru „discipline, dostojanstvenosti, ozbiljnosti, koncentrisanosti i profesionalnosti nastupa“, i sada impresioniravši međunarodni žiri, prvenstveno izvođenjem dela sakralnog repertoara. Posebno, molitve „Oče naš“ iz Liturgije Josifa Marinkovića, u lepom odzvuku i sonornosti zrelih mešovitih glasova i široko raširenom „Amin“, koje im je donelo i specijalno priznanje za interpretaciju duhovne muzike. Takođe, i stava „Tebe pojem“ iz Mokranjčeve Liturgije (na „vantakmičarskom“ koncertu u katoličkoj crkvi Sv. Kirila i Metodija). Oficijelno drugo mesto, odnosno sebrna medalja zasluženo je za nastup u takmičarskoj kategoriji horova za odrasle (u konkurenciji od pet ansambala) koji je pored „Oče naš“ sadržao i do sada najlepše proosećanu Vujićevu uspavanku-molitvu „Anenu“, jevrejskog ishodišta. Odgovarajućim karakterom i neophodnom duhovnom izražajnošću, ali i čvrstom jedrinom i jasnim imitacionim nadovezivanjima glasova otpevan je duhovni koncert „Da vaskresnet Bog“ Dmitrija Bortnjanskog, a finom muzikalnoću iznijansirana sefardska narodna melodija „En adir“ . Prijatno osveženje i nešto „ležernije-opuštajuće“ raspoloženje uneto je kompozicijom „Yeish ei sham“ Džonija Rehtera, a naglašenim temperamentom i pregnantnošću makedonskih ritmova izraženi narodni stihovi popularne pesme „Rum, dum, dum“ Dragana Šuplevskog, kod nas česte u repertoarima mnogih horova različitog uzrasta.
Svoju sklonost ka duhovnoj muzici i molitvenoj ozbiljnosti i meditativnosti njenog sadržaja, „Hašira“ je, vođena sigurnom rukom i istančanim, ali i pregnantno-energičnim dirigentskim nervom svog vođe, prikazala i u pomenutoj novoj crkvi S. Kirila i Metodija koja je otvorila svoja vrata brojnim posetiocima iz „komšiluka“, budući da je smeštena u skoro porodičnom okruženju jednog modernog, prijatnog stambenog bloka u Ohridu. Novosadski hor je i ovaj deo svog repertoara izveo bez napora i grča, lepo oblikovanim frazama, razuđenom dinamikom i neophodnom, prirodnom duhovnom izražajnošću, počev od usredsređene, zrelim glasovima i bojama pravog, zvučno punog mešovitog sastava otpevane „Eli, Eli“ Davida Zehavia, preko melodične, slušalačkom uhu prijemčive, tradicionalne jevrejske pesme „Shalom aleichem“, do Mokranjčevog „Tebe pojem“, somotski ozvučenih dubokih vokala i prave produhovljenosti tumačenja i značenja. Nastupi u različitim prostorima, pored velike kongresno-koncertne (Dijamantske sale) hotela Ineks „Olgica“ (u kojoj se takmičenje odvijalo), zatim pomenutog hrama, kao i na otvorenom prostoru, na gradskoj obali Ohridskog jezera, odredili su i izbor repertoara, stoga što je i ovaj neformalni „open air“ koncert okupio značajan broj posetilaca, „regrutovanih“ od slučajnih prolaznika. Zajedno s novosadskim horistima, inspirisanim dirigentom, i pored visoke temperature, i oni su na različite načine ispoljavali svoju muzikalnost, podsticani svi zajedno i odličnom, u svakom trenutku i izrazu prilagodljivom klavirskom saradnjom pijanistkinje Julije Bal, neophodnom i u svim fazama horskog rada, vežbanja, transkribovanja i koncertiranja dejstvenom i blagotvornom umetnicom. Njena agilnost i energičnost potvrdila se i na koncertu u Memorijalnom centru holokausta u Skoplju, povodom Evropskog dana jevrejske kulture, ovde obeleženog 29. avgusta, koji je „Hašira“ priredila u znak saradnje Jevrejske opštine u Novom Sadu s Jevrejskom zajednicom Severne Makedonije, što iz mnogih aspekata zahteva poseban osvrt i pažnju, a to je potvrdio i srdačan susret dvojice predsednika, našeg Mirka Štarka i skopskog, Pepa Levija.

Marija Adamov
foto: Hor Hašira

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *